Prošle zime imala sam skroz dobru situaciju u mećavi.
Uživala sam u toj šetnji maksimalno.
Sneg je tog dana počeo da pada još preko dana, bez prestanka. Ja sam ceo dan bila zauzeta po kući i okolo i samo sam ga gledala sa prozora.
Čekala da dođe mojih pet minuta. Oko 22h sam završila sa L. On je spavkao uveliko. Ja sam se obukla u zimsku opremu i prošetala oko 5 km.
Kroz mećavu, uz šumu, po poljima oko sela.
Najbolje je bilo kada je u jednom trenutku sneg poludeo i vetar se našao na praznom prostoru. Nosio mi ga je u oči dok sam pokušavala da hodam u pravcu kojim sam krenula.
Bilo je NEMOGUĆE!
Jedno pola sata sam hodala unatraške. Posle se sneg smirio a i prilazila sam selu polako. Otpor za vetar je bio jači…
Divna šetnja, kao što rekoh.