Čaša vina na stolu.
Sunce šalje svoje niti svetlosti, greje lagano, oktobarski.
Oko tebe život vrije. Dan je. Ljudi, okupljeni svojim misijama vredno rade.
Radim i ja.
Pišem!
Pišem ovo pismo onome ko voli da ga čita.
Pišem ovo što živim i osećam, sada. Slobodna.
Nedavno sam čitala zanimljiv artikal, o piscima, slikarima, umetnicima. Njihovim „rutinama“ koje proizvode inspiraciju.
Alati su tu. Prisutni i neophodni.
Prisutni su i u mom životu i svaki mi je drag na poseban način jer rađa drugačiju priču, poruku.
Stvara tekst koji pišu moje misli tada kada mislim da ih nemam.
Moja ruka je samo produžetak koji sledi naređenja nečeg, nekog ko sam u stvari ja, kada sam slobodna, srećna, mirna i ispunjena.
Želim Vam slobodu!
Želim Vam mir!
Želim vam radost i sreću.